....in the middle of nowhere.....

ili čak 3?

kaj radiš?
dopisujem se
a zak se ne učiš njemački?
a iam ga tek u srijedu
a teak za 2 dana. čul sam da iaš 4, 3 s njemačkog
ke tome fali? pa još iam 5. ke si ti ial sve 5?
tak se počne, prvo jedna četvorka, pa druga, pa treča, pa sa sedam četvorki isto moreš iati 5.......daj se uči njemački......ja te ne slušam, ja sam perkecionist, nije važno ke ti kažeš, ja sam najglavniji i sve ke ja velim to je zakon a ja tebe balavicu netream slušat.....


ko da je na glas ponovil zadnje dvije rečenice......rečenice od riječi koje su mi več tolko puta usjeknute u pore baš upravo njegvim glasom

,

a ako niste znali, ocijene su najvažnije, a njemački je najvažniji predmet na svijetu!

Ljubav je emocija, ali i motiv (strast, potreba, težnja), čija je glavna odlika snažna naklonost subjekta prema nekom privlačnom predmetu, pojavi ili biću. Ljubav prema drugoj osobi uključuje osjećanje nježne privrženosti, zaokupljenost njenom ličnošću, zanimanje za njene potrebe, želje i misli, nesebičnu brigu za njenu sreću i strasnu želju da odnosi budu što prisniji. Udaljenost ili privremena razdvojenost od voljenog objekta može rasplamsati osjećanje ljubavi.
Postoje, u zavisnosti od objekta, brojne vrste ljubavi: roditeljska, partnerska, sinovljeva, religiozna, narcistička, bratska itd. Potreba za ljubavlju može biti neurotička, sadistička, mazohistička. U psihoanalizi označava libidinalnu strast, istovremeno nježnu, bestjelesnu, s jedne, ali i tjelesnu, čulnu, s druge strane; infantilnu i zrelu; normalnu i abnormalnu, koja je uvijek usmjerena ka pribavljanju intenzivnog zadovoljstva. Sigmund Freud osjećanju ljubavi pristupa sa razvojnog gledišta. Prvi vid ljubavi je primarni narcizam. Sa uspostavljanjem odnosa prema objektima, ego će nastojati da se svakog prijatnog objekta domogne i unese ga u sebe.
Tek u pubertetu, spajanjem čulne i nježne komponente (koje su razdvojene zabranom incesta još u ranom djetinjstvu), nastaje normalna, zrela ljubav. Po Eriku Frommu, ljubav je „jedini zdravi i zadovoljavajući odgovor na problem ljudskog postojanja“, a zrela ljubav zadovoljava osnovnu ljudsku potrebu za povezanošću sa drugima, uz očuvanje identiteta ličnosti. Ljubav kao „doživljaj pojačane vitalnosti i moći“, koja pojedinca ispunjava radošću, nema svoj korijen u biološkoj, već u psihološkoj potrebi čovjeka da riješi problem svoje egzistencije.

ja mrzim svoje starce. al to nije važno.



Danas. Sad. Maloprije. Pokazali su svoje pravo lice. I mrzim to. Kaj su takvi. Kakvi već jesu. Kaj tak razmišljaju. I mrzim počinjati pismo lošom vijesti. Relativno lošom. I plašiti te tak. I uopšte tak neke da moram govoriti da su rekli.
Dojdem ja dolje. Sutra bu došl , rekoh. Oke. Al otac počl. Da ti si gost i nemre se kakti udobno i normalno ponašati dok je tebe u kući. Da nemre kakti stavljat noge na stol (pokazan primjer) il normalno se odmarat i ponašat. Dok mu takav, gost koji je kakti dve vure kod njega od koga ga vidi prvih i zadnjih 5 minut i samo to, pri njemu njegof gost. I da život se sastoji od obaveza. I da oni nemreju sad iti u Zagreb naprimjer subotom dok se nas dva nalazimo. Mislim, moreju al im to relativno jerbo im ja kakti trebam i kakti ih sputavam. Da to preveč, da ak se vidimo svaki/svaki drugi dan, da nezna on kam to vodi. Da mora da se zna granica. (WTF???) Da nemre me on peljati u srijedu, čtevrtak, petak, i da u subotu isto radi cijele dane, i da me nemre nit u nedjeljku peljati kad bu cijelu noč tražil s policijom ludžake po Ivančici, il pratil piple h Bračak il ih skidal s vješala. Da je sposoban nasmješiti se tvojoj majci. Bok Teja! Juuuj….Pak smo se vidli i školi….itd…..da ju tak more pozdraviti u školi, i u Zaboku, odnosno pri vama. Da mu je drago kaj očeš dolaziti kod nas. Al da nemreš tu biti kakti cijele dane, da te ne stavljam u rang s nekom Mandom i s drugom mi jednom ženskom koja bila s menom na moru, a nezna joj ime. Nezna ni tebi ime. Zove te Alen. Džubre. Tak da rekl da nemaš ti kaj delat sutra pri meni prije pol 3. Da posle moreš dojti. Al ne prije pol 3. Jer ih tad kakti nea doma. I rekla majka da hjutro posisam. Da kakti bumo kakti mislila dolje. Ja nemrem to više podnesti, To su trebali prije reči. Da im kakti smeta. To kaj im smeta. A sad više nisam sigurna kaj ih ne smeta. I kaj ih smeta. Rekli da nesmem dopustiti da im osječaju vladaju životom. Da mora da imam prioritete koje su oni imali dok su bili mojih godina i zbog kojih imaju ono kaj imaju. To kaj imaju. Materijalno. Ko da meni ni škola prioritet. Ko da neznam kaj više. Oni misle da nije. Imam ja veči prioritet. Al i škola je pri vrhu. Dovoljno da iam ocjene kakve imam i da postigla ono kaj sam postigla. Al to kaj sam postigla, to čista sreča. Sreči se poslije vratim. Al to nije važno. Kaj… To im ništ ne znači. Rekl, da tak učestalije i učestalije vidžanje mora da vodi ili da se bumo posvadili ili do nečeg drugog što nije htijo imenovati. I znam da vjeruje, več mi to rekl, da moram da popustim u školi, očekuje to od mene. Jer rekl kakti da ti imaš „problema“ u školi. I to me bilo zbacilo iz takta, prvi put kad je to rekl, i danas, kad je to gotovo ponovil, sam na drugi način.
Ak mu neke bilo krivo. Mogl je to reči. Na početku. Svačemu se sposobno prilagoditi. Svačemu pokazati da vrijedi upravo suprotno. Imam dokaze.



zaboravite to kaj ste upravo pročitali. ovo je (naj)važnije:

Spiritualized › Ladies & Gentlemen We Are Floating In Space

All I want in lifes a little bit of love
To take the pain away
Getting strong today
A giant step each day
Wise men say
Only fools rush in
Only fools rush in
But i, I cant help
I cant help falling
Falling in love with you

I will love you till I die
And I will love you all the time
So please put your sweet hand in mine
And float in space and drift in time

All my time until I die,
Well float in space just you and i
And I will love you till I die
And I will love you all the time
So please put your sweet hand in mine
Well float in space just you and i

Wise men say
Only fools rush in
But I cant help
Falling in love with

what I'm doing wrong?????

or they must be like that....

writing a letter to them....

no....

goin to kill them

just about right now

-----------------------------------------------------------------------------

aktinij aluminij americij antimon argon arsen astat bakar barij berilij bizmut bohrij bor brom cerij crzij cink crikonij disprozij dubnij dušik einsteinij erbij europij fermij fluor fosfor francij gadolinij galij germanij hafnij hassij helij holmij indij iridij iterbij itrij jod kadmij kalcij kalifornij kalij kisik klor kobalt kositar kripton krom kesnon kurij lantan lawrencij litij lutencij magnezij mangan meitnerij mendelevij molibden natrij neodimij neon neprunij nikal niobij nobelij olovo osmij paladij platina plutonij polonij praseodimij pormetij protaktinij radij radon renij rodij rubidij rutenij tutherfordij samarij seaborgij selenij silicij skandij sredbro stroncij sumpor talij tantal tehnecij telurij terbij titanij torij tulij ugljik ununbij ununnilij unununij uranij v anadij vodik volfram zlato željezo živa

7.-8. - budženje čekt
8.-10 - zemljopis čekt
10.-10.50 - poveijst čekt
10.50 - 11.30 latinski čekt
11.30 - 12.15 još geografije


valda bu dosta.... :/

još samo danas i odo ja u kemoja/matika vode bez škole.....
ke samo 10 dana? šmujc
onda u školu tjedan dana, pa u primošten....
a prije toga svega rodžendan....
i uskrs
al zaboravimo uskrs....
rodežndan
i kemija.... učiti kemiju 0-24 od sutra
jedino kace nije doma
i posle srijede odrediti kemija/matematika
i to to
jedva čekam svršetak današnjeg dana.....
sam se molim da otac sutra nije dežuran.....
i da pipli ne skuže kolko sam sebična....

I am 81% Evil Genius.

I am pure evil. I lie awake at night devising schemes of world domination, and I will not rest until all living souls bend to my will.

Take the
Evil Genius Test
@ FualiDotCom

oj!

danas.... zaboravite jučer.... šmujc, šmujc, plač, plač, došla jedna osoba, smijeh smijeh

fala svakome ko je zaslužan da ta osoba postoji

i fala svakome ko me jučer trpil

i fala profesorici koja je jeno 100put rekla da mi je sastavak baš lepi

i fala svakome ko je u onom razredu imal živaca da ostane u razredu i da me sluša kak ja upropaštavam još jedan sastavak

i kaj nije svijetli sa ije? ill s je?

neznam

a gimnazijalka

hihi


sad se sjetih!

recenzirala budem blogove

uskoro

ak me ko podrži XD

ak je ko spreman na kritiku XD

a nem....
al bum...

posle sudnjeg dana

odnosno sutra....

sutra blje,...

al s druge strane... sutra mi zanji dan u školi prije uskrsa... a to wiii... a moram se učit.... a to blje... al samo još danas i sutra.... i onda zbk here I come!!!! rodžendan mu sljedeču subotu... wonder se wonder ke bu dobil.....

Nije dobro. Definitivno nije dobro.
Najgluplje i najmutavije stvorenje na svijetu strepi da bi preživjelo današnji dan.
Nije dobro. Definitivno nije dobro,
I da... krajnje neintelgeintno, da se ne zaboravi,
nije dobro. Definitivno nije dobro,

trebam dozu. veliku. največu. njega.


glupa na mozak,.

i AGM je pao dolje. volonteri su pali dolje. gitara, H. i Passenger. preduga svirka. upravo se fixam =)

Slijedi ne baš tako detaljan izvještaj današnjeg dana.
Relativno detalja, ajd dobro.
Ko rpvo, recite vi meni, tko li se normalan ide buditi u 7 ujutro kad može lepo spavat do pol 8 i gre ravno pod tuš i potroši svu toplu vodu jer skoro zaspi pod tušem?
A zašto skoro zaspi pod tušem? Neko je pisal poruke navečer.... I nie mogl spati.... ondering who will that be.... I davil je medeka, btw.
Rajševiš ni ništ rekl da Palićina majka pelja sve piple z Zlatara h Konjščinu. Džubre. AL ke sad. Naslušala sam se prelepih priča o kretnjama mkadih umova ka srednjoškolskom obtrazovanju od truke, odnosno glasnica tete koju majka moljaše da me otpelja. I trubila ženska u pol 9 meni, ja narafno brojala perje Žutokljuncu, kadli tamo... .I sad se ti spremi. Nekim sam čudom sve zela. I ajmo u nove pobjede. Začudžujuče, do Konjščine netreba ni 15 minuts, il to meni vura krivo ide, odnosno i ova vura h autu njenom, il ženska fol brzo vozila što se nije dalo da primjeti.... I tak uredo sat vremena prije ja dodžoh. I nikoga nema. I šetah se po Konjščini u strahu od potencijalnog silovatelja, poput duda koji mi stal kad sam nekidan išla h zlatar iz zlb, dud sviral I'm too sexy for my neeke i Let's talk about sex cijelim putem, još išl otvarat kvaku prek mene jer ja nis mogla otvori. Neznam po čemu zaključih da je opsjednut sexom, al to samo moj mutaf um. I čekah ja da nekog vidim, usput se nadajuči da Konjščinanci neaju škole, jer ak imaju, to bi značilo Još potencijalnih silovatelja. Al nisu imali. Neki pipli išli h školu, ja uredno za njima. I nekim čudom, išli oni tam gdi i ja išla, na natjecanje s metika županijsko btw. I čekala ja u hodniku dočekano. Paličinu majku u kak trebala sam da javim da idem sama blablabla, a ja nis znala da oni peljaju, ispričavah se jer me napala, stujupi mzoak agen, i onda valda smirila se, il se posle smirila kad je vidla rezultate. Ugl. smirila se i krenusmo mi pre učionice. I sad sljedi čekanje. Ko je u kom razredu, razgledavanje ljudi, uobičajeni postupci....Šrumfeta, Kixy, welcome to my world. Štrumfeta odprije poznala. Al nisu moja kategorija. Šade. Čekanje ulaska u učionicu. ulazak u ulionicu.Ispunajvanje onoih gluposti. Kuverta. Zadaci. Pisanje. PRvi zadatak. Pis, pis, jedna strana. svršeno. Točan 100%. Drugi zadatak. Parametri. Odahnuh. pis pis. strana i pol. Glupača zbisala jen parametara ke isto bil točan. i narafno, ja po svojem rješenja po sovjem .Ode pol zadatka. Treči zadatak. Najbalnalniji. Ja se narafno ne zmislih. Dvije strane. 0 bodova. četrvrti zadatak. Tales, volimte. 20 bodova. Peti zadatak zračunah, pol točno, pol krivo. 67% oliti 67 bodova. Nikad njet imala više. I što pomoglo? Dobra teta koja je djelila bonobone doxe pisalo. I onda posle odosmo mi u poztragu za kavom. I nadžosmo. I nakon dve vure zvoni mb da dismo, da rezultati došli. I to to. Amen. Idem na državno. 6-9 travnja. Primošten. Ništ se ne učih. Idem na državno. definetly ni fer. Ajd ,rješih zadataka 20ak. Sad, priej više. Al to ništ. Bla, bla..... more odmah posle Uskrsa. Njet luda z amroem. Zima bu. Njet luda inače z amorem. blje

Ljeta Gospodnjega 2008.
19. siječanj

8.47
Probudih se. I opet se dokazala činjenica da svjetlozelena boja zidova i sivjetli namjetaj nikako ne psdaju u prostoriju od 40 kvadrata s ogromnim prozorom na južnoj strani kuče. Zašto Sunce mroa biti toliko zlobno i opet me probuditi?
Oj, svi vi bezdušnici koji ste uzeli ovaj dnevnik u ruke savršeno svijesni da je to nešto najosobnije što osoba može stvoriti i dati jedino papiru i tanti, a ipak ga i dalje čitate kao nek ozanimljivo štivo, kao neki roman! Vama je sigurno posve poznato do kojih sam to sitnih nočnih sati jučer vrtjela plan u glavi, prevečuči varijante, uvrštavajuči ljduski faktor u več dovoljno kompliciranu priču osuđenu na nesretna svršetak, na dobrim starim zaštositoučinila razgovorima.,
kao prvo, bojim se Vlaka. Više od svega. Štoviše, mrzima Vlakove. Ovo je prvi i zadnji put da pročitate tu riječ ovdje. Nema je više. Da, upravo tom Stvari namjeravam putovati. Drugog načina nema. Mogučnost pješačenja zbog kilemtara nije baš preporučljiva. samo putovanje sa Stvari, nije problem. Najviše me muči da li če shvatiti da baš i ne idem raditi plakat/referat/prezentaiciju (3u1) iz likovne u Zlatar Bistricu. To nikako. Neka me samo ostavi u centru. Tamo če me Tina čekati. Radi sigurnosti, zbog Vlaka. Ipak ne bi bilo lijepo da se uvbijem u cvijetu mladosti.
Samo melo, dnevničče i vi bezdušnici! nova poruka u ulaznoj pošti...

9.20
Tina me neče čekati. Ne može. mora iči kod bake. Ah, kako je čudno... .Neka normalna djeca subotom idu kdo bake i ostale obitelji , provode dan u obiteljskim durženjima. Ovo če biti 100put bolje. Vjerujte mi. Samo, sad nema šanse da povjeruje. Nitko me neče čekati tamo. Kladim se da če vrebati oko Zl. B. da vidi ulazak u luču domačina gdje če se navodno izrađivati referat/plakat/rpezentacija. Oprosti, tata, ali to je sve fiktivno. Sve me vodi u ZBK. I ne mogu izdržati dulje od tjedan dana bez njega. Iovako je svcaki dan u tjednu mučenje. Sve se svodi na iščekivanje, to se zove silovanje. Kako ču???? Saznat če!!!! I onda sam gotova. U kazni za sav život. A što ako mi se što dogodi? Još če biti gore ako saznaju.
Ne mogu više pisati. Probola am vrhom olovke večinu narednih stranica u što se možete uvjeriti ako imate originalnu verziju ovog djela, vi bezdušnici. Ne mogu, ne mogu. Tresem se sva. Samo želim do njega. I tamo po mogučnosti ostati čim duže. Ne mogu više pisati. Sviranje če, vjerumjem biti rpavi lijek za smirivanje, da se u operaciju "Pauk" krene koliko toliko hladne glave. Do sljedečeg čitanja ,bezdušnici!

P. S. Dršte fige za popodne, da preživim


10.30
Ne mogu vjerovati. Rekla sam im. Rekla sam im sve. I prihvatili su neočeekivano dobro. Toliko dobro da me otac vozi za sat vremena u ZBK i vrača se po mene navečer. Kojeh li olakšanja! Neznam kako je uopče do toga došlo. Pokuašt ču navečer posložiti sve na papir. Reči ču vam kako je bilo u Raju. Približno. Jer to je neopisivo. Sa oept ne mogu pisati. Previše sam sretna. Volim te. Ne vas, njega. Dobro, i vas. A najvšie njga. Čitajmo se navečer, bezdušnici.


Sad te volim više! =)

<3

Marc Chagalll francuskl je slikar i grafičar rusko-židovskog podrijatla. Rođen je u Vitebsku u Bjelorusiji u židovskoj obitelji. Studira u Petrogradu i Berlinu. Nakon studija počinje stjcati ugled te mu pokrovtielj Max VInaver osgiruavasredstava kako bi se nastanio u Parizu kamo odlazi 1912. goine. Seljdeće mu se godine organizira izložba nakon koje se vraća u Vitebks gdje 1915. ženi svoju dugogodišnju ljubav Bellu Rosenfeld. Godine 1920. seli u Moskvu gdje radi za potrebe kazališta što će mu psotati jedna od trajnih umjetničkih preokupacija, ali državna potpora je vrlo skromna te obitelj Chagall, proširena za kčer Idu, zapada u sirmoaštvo. Večina tadašnjih Shagallovih djela deponiranih u Parizu i Berlinu u ratnom su vihoru neslala ili uništena.
Nije mu preostalo nušta drugo, nego da se vrati u Pariz i ponovno bori za priznanje. Ondašnji su ga umjetnici u mnogočemu kritizirali, ali je našao također i pristaša među nadrealistima. Iako je 1937. dobio francusko dražvljanstvo, pred njemačkom je okupacijom 1941. prisiljen pobječi u SAD. Tri godine kasnjije, kad su se spermali za povratak u Francusku, od viroze umire njegova žena Bella čime je bio jako pogođen. Razdoblje nekon Belline smrti bilo je jedino razdoblje od Chagallove desete godine do samog kraja njegova života kada nije stvarao. Ostatak je života uglavnom proveo na francuskoj rivijeri.
Zajedno s Picassom, Braqueom i ostalim kubistima, Chagall je tijekom svojih praiških godina i kasnije upotrebljavao moderne tehnike, iako nikad nije napustio osobni izraz koji je več bio izgradio. Bio je izuzetan kolorisz. Nije se želio prikloniti nijednom umjetničkom pravcu, več je iskušao sve što mu se sviđalo unoseći u svoja djela cjelokupnog sebe. Nije htio biti sputan načinom stvaranja kao večina umjtnika pripadnika nekog pravca.
Svoju intenzivnu slikarsku, grafičku i scenografsku djelatnost razvija u Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, SAD-u, a od 1946. ponovno u Francuskoj. Svoj je izraz formiraou atmosferi kubizma, ekspredsionizma, simboličkog misticizma i andrealima. Inspiriran ruskim pučkim legendama i folklorom, trajno je opsjednut uspomenama na provincijski židovski ambijenz iz djetinjstva.
Slikajuči rabine, autoportrete, ljubavnike, pogrebne i svadbene povorke, krave i telad, motive iz predgrađa Vitebska i Pariza ili pak ilustrirajuči la Fontainea ili Gogolja, stvara morbidni, ali i melakokolični svijet u kojem se isprepliču san i java, stvarno s nestvarnim.
Od njegovih grafičkih redova ističu se ilustracijwe Biblije, a od dekorativnih slike na stropu pariške Opere i u novoj zgradi Metropolitan opere u New Yorku te vitraji za katedralu u Metzu, sinagogu u Jeruzalemu i palaču UN-a u New Yorku. Godine 1969. otvoren je Chagallov muzej u Nici - Musee national de Message Biblique u kojem su prvenstveno postavljena djela u njegovog biblijskog opusa.
Umjetnost je za Chagalla bila sredstvo komunikacije, vizualni jezik koji može zamijeniti irječi. Chagallova snaga održava se u tome što je plivao protic cijele struje moderne umjetnoati ikoristion umjetnost, spontano, kao sredstvo, a ne kao cilje sam po sebi. Marc Chagall umro je 1985. u Francuskoj. Ni sa svojih 97 godina nije prestao slkati, sve do časa smrti. Toliko je umjetnost dala tom čovjeku, a on joj je uzvratio jednakom mjerom ostavivši čovječanstvu još jedan dokaz genijalnsot ljudskog uma.

Kad produljite desnom ulicom što skreče s puta ta Hogwarts iz Hogsmadea, put koji vas vodi kroz šumu napokon če vas dovesti i do naizgked neprimjetljive pečine. Savršeno mjesto za skrivanje od svijeta, tuđih pogleda.
To je upravi trebalo Lily.
Prošli su dani i dani otkako nije spvala. Oči su joj bile sve podbuhlije i podbuhlije. Bila je krenula za Hogsnade, no na pola puta se sjetila da tamo žive ljudska biča te je u panici skrenula na prvom raskrižju na koje je nabasala. Na putu iz Hogwartsa u Hogsmade nije bilo puno križanja. Ovo je bilo zadnje od tri, Vijugava se cesta raščlanjivala u dvija puteljka netom prije početka sela. Veči i glavni puteljak je bila zapravo glavna (i jedina veča) uliva Hogsmadea. Drugi je pak puteljak kojeg s razlogom možem otako zvati naglo skretao u ljevo s tog večeg puteljka. Rijetki ga primjete. Nitko ne čisti grabe pored putova pa se vwč mnogo godina tajanstvena stazica skriva iza takvog jadnog propusta. Put je bio blatan, kao da je netom padala kiša. Ne, to se topio snjeg. Danas je prvi put sijalo krezubo sunce. Prvi put nakon Božiča. Sunce joj je milovala lice i zagrijavalo joj cjelo tijelo svojom toplinom. Troslojna odječa joj više nije bila potrebna, no znala je Lily da si sunce ne može pomoči. To je bilo začarano sunce, stvoreno da vara. Prazno, bezlično sunce koje je tu samo da otjera snjeg. Nije to bilo ono ljetno sunce o kojem joj je pričala madem Pomfrey. Ovo je sunce bilo zanimljivije. Lily je znala da je u srcu, to "zločesto" sunce dobro. Samo su ga linčovali, natjerali da tu uništava zimske raodsti. Tako je Lily s glavom uprtom u pod koračala neutabanom stazicom, negldajuči svojeg novog prijatelja - krezubo sunce koje se neprimjetno sve više približavalo i približavalo majci Zemlji. Puteljak je naglo skretao u lijevo. S time se povukao u šumu. Lily je pratila puteljak, no krezubo je sunce ostalo vani, nije moglo uči u šumu. Odisala je nekim svježim, nimalo slatkastim mirisom koji se Lily nije svidžao. Put nije dugo vodio kroz šumu. Napokon je ponovno srela sunce nakon stotinjak metara hoda kroz šumu. Sunce je bilo tužno, uskoro je moralo otiči. Ali ne samo zbog toga, bilo je svijesno svoje zle sudbine koja ga je učinila zlobnim bez ikakva razloga. Sunce nije uvidžalo kako je dobro iznutra i da je to jedino važno. Lily mu je to svom silom željela objasniti, no nikako nisu pronašli zajednički jezik. Koji bi čovjek znao čitati zlatna slova na sunčevim zrakama? Ne ko su vrijeme tiho hodali niz puteljak kad se najednom isti stopi sa veličanstvenom livadom, livadom kakvu Lily još nikad nije vidjela. livada je bila bijela, još pokrivena bijeli heskagonskim kristaličima snjega. Čudila se Lily kako se snjeg na livadi još nije otopio. Tek je onda shvatila. I livada je imala svoj kraj desetak metara od kraja stazice. Ona se pak istazala okomito na visoke stijene koje su stvarale vječnu sjenu livadi. Sunce je, tek je sad shvatila, zastalo nekoliko desetaka metara iza nje, sve više tonuči u bezdnan iza zemljine kugle. Treba li biti tako? Tako je to on stvorio. On čije se ime piše velikim slovom pa čak i ako je izrečeno zamjenicom jer on je najvažniji, on je sve stvorio. Stovirio je i bezdnan, ništavilo, crno. To nitko ne spominje. Počeo je padati mrak. Polako, ali sigurno liyl je krenula prema stijeni. Primjetila je kako je tamo malo dalje od kraja sijene majka priroda stvorila udubljenje, pečinu u stijeni. Nešto se žrtvovalo da bi se stovrilo novo. Mrak je sve dulje gutao dan. Nema s esmisla sada vračati u hogwarts. Šuma je prestrašna. Sunce su otjerali, Programirano sunce s dušom. Kao ja. Skutrila sam se u najdublji dio pečine znajuči da neču zaspati zbog stvari koje su mi mučile mozakh kao i zbog silne hladnoče koju je podavao hladni kamen za razliku od dobro-zlog sunca koje je zauvjek nestalo. Razmišljala sam o Sasukeu. Kako je rekao da sama moram riješiti probleme. Tako ništavno. kako je rekao da trebam pronači nove ljude, ne bojati se istih. NE, ne mogu dopustiti da oni mene povrijede. Još bi bilo gore da ja njih povrijedim. razmišljala sam o Lejli. Kako je ljepo da je Shorty sretan. Barem netko. Uz nju je sasvim druga osoba. Kao da mu je ona eliksir za život. Razmišljala sam o tritonu. Čudan tip. Gotovo nalik na sunce koje sam danas ostavila za sobom. Koliko je čudan, toliko je i tajanstven. Više misteriozan nego tajanstven. Više čudan u dobrom smislu nego o lošem. Razmišljala sam o jedinim ljudima koje poznajem sve dok mi nekim čudom ovaj put blalagonakloni san nije pao na oči.